Aril je dodatni omotač koji pokriva određene sjemenke koje se obično razvijaju iz sjemenske peteljke, i kod angiospermi i kod gimnospermi. Često je to mesnata ovojnica jarke boje, poput tise i muškatnog oraščića, ali sitniji sjemenski dodaci mogu se smatrati i arilima, poput spužvastih izdanaka na zrnu ricinusa. Privlačni su za životinje koje ih obično jedu sa sjemenkama, raspršivši nesvareno sjeme u svojim otpadima. Masni arili na ricinusovim zrnima su vrsta elaiosoma (uljnog tijela) koji služi za privlačenje mrava za rasijavanje.[2]
Aril je čest kod članova porodice Marantaceae i biljaka iz roda Oxalis. Crveno meso koje okružuje svako sjeme šipka jestivi je aril, kao i bijelo meso ake, ličija i rambutana (svi iz porodice Sapindaceae).
Aril je specijalizirani omotač sjemenke koja dijelom ili u potpunosti obavija sjeme. Ponekad se razlikuje od arilloda koji je lažni aril: dok aril raste od mjesta pričvršćivanja sjemenke do jajnika (od funikulusa ili hilum), arilod se formira iz druge tačke na sjemenskom omotaču.[3] Termin ponekad se primjenjuje na bilo koji mesnatidodatak sjemena u cvjetnica.[4]
Pseudarili su strukture slične arilima, koje se obično se nalaze kod vrsta roda Pyrena, porodica Burseraceae koji se razvijaju iz jajničkog mezokarpa.[5] Mesnati jestivi perikarp uredno se odvaja na dvije polovice, a zatim propada ili jede kako bi otkrio pseudaril jarko obojenog oko crnog sjemena.
Aril može stvoriti strukturu ploda, koja se između ostalog naziva lažni plod. Takvi plodovi nalaze se u brojnim taksonima angiospermi, kao u nekoliko vrsta gymnosperm s, osobito Taxus i srodnih četinjara kao što su ''Prumnopitys andina'' i Dacrycarpus dacrydioides. Umjesto grvenastog konusnog češera, kod većine golosjemenjača, reproduktivna struktura tisa sastoji se od jedne sjemenke koja postaje okruženo mesnatim, čašicastim pokrovom. Ova obloga izvedena je iz vrlo modificirane skale konusa.